Academic Journal
O nekim postupovno-pravnim i opće-teorijskim prijeporima u svezi s jednom dopunom Zakonu o obveznim odnosima
العنوان: | O nekim postupovno-pravnim i opće-teorijskim prijeporima u svezi s jednom dopunom Zakonu o obveznim odnosima |
---|---|
المؤلفون: | Marko Babić |
المصدر: | Ekonomski Vjesnik, Vol XII, Iss 1-2, Pp 25-35 (1999) |
بيانات النشر: | Faculty of Economics and Business in Osijek, 1999. |
سنة النشر: | 1999 |
المجموعة: | LCC:Social Sciences LCC:Economics as a science |
مصطلحات موضوعية: | prekid postupka, nadoknada štete, država kao tužena, zakonodavna vlast, sudbena vlast, derogacija, Social Sciences, Economics as a science, HB71-74 |
الوصف: | Ovim se radom prikazuju neke postupovnopravni i općeteorijski aspekti Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima. Prvenstveno se želi ukazati na činjenicu da način na koji je država - u odnosnoj dopuni Zakonu o obveznim odnosima - uredila neka pitanja odgovornosti za štetu počinjenu od osoba kojima se služi, može voditi k tom da sebe sam oslobodi od vezanosti zakona što ih donosi, što može biti izvorom teških zloporaba u njezino ime. Pravo donositi zakone, kako to autor smatra, ne uključuje i ovlast samoj sebi kao parničnoj stranci propisati norm kojom se određuje tijek, ali i ishod parnice, ali što ne važi i za druge stranke. Ovdje se želi objasniti također i značenje derogacije postupovnih normi Zakona o parničnom postupku i to na način što se mogućnost prekidanja parnice između države i kakve druge stranke propisuje suprotno odredbama i duhu odnosnoga zakona. Također, ukazuje se (i) na derogaciju materijalnopravnih normi Zakona o obveznim odnosima koje uređuju pitanje nadoknade štete od strane države kao odgovorne osobe. Najopćenitije, smatra se da je Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima napušten ideal o vladavini zakona i, što je samo nužnom implikacijom, zapravo srušen sam ratio legis, dakle duh i smisao zakona kao takvoga. Iz toga razloga nije iznenađujućim pomisliti da su i odredbe Ustava Republike Hrvatske koje se odnose na vladavinu prava i načelo nepovredivosti vlasništva na takav način, ne samo povrijeđene, već ostale i bez svoje smislenosti. S motrišta zdravoga praxisa sudbenoga, pokazano je i na konkretnim primjerima da ova zakonska norma otvara široka vrata unošenju potpunoga nereda u postupanje sudova koji se ogleda u neujednačenoj praksi, zapravo u donošenju odluka uporom na diskrecionarnost sudbenu, pokrivajući na taj način i nepostupanje sudova kakvim se nadomješćuje učinke prekida. |
نوع الوثيقة: | article |
وصف الملف: | electronic resource |
اللغة: | English |
تدمد: | 0353-359X 1847-2206 |
Relation: | http://hrcak.srce.hr/file/295304; https://doaj.org/toc/0353-359X; https://doaj.org/toc/1847-2206 |
URL الوصول: | https://doaj.org/article/16fa45c3b69746b58d980fcb60af72d5 |
رقم الانضمام: | edsdoj.16fa45c3b69746b58d980fcb60af72d5 |
قاعدة البيانات: | Directory of Open Access Journals |
تدمد: | 0353359X 18472206 |
---|