Upravljačko računovodstvo je usmjereno na pružanje informacija menadžmentu koji planira, kontrolira i donosi odluke. Ono je odgovor na izazov i potrebu za što ažurnijim i točnijim informacijama koje su potrebne za donošenje kvalitetnih odluka u turbulentnoj poslovnoj okolini. Sa promjenom u percepciji javnih usluga i pod utjecajem ekonomsko tehnoloških transformacija javio se novi način upravljanja javnim sektorom pod nazivom Novi javni menadžment. Cilj mu je unaprijediti učinkovitost i djelotvornost javnog sektora te poticanje odgovornosti menadžmenta. Informatička tehnologija omogućava menadžmentu točnu, kvalitetnu i brzu informaciju na temelju koje se računovodstveni izvještaji pripremaju u kratkom vremenu i u raznim varijacijama. Za praćenje proračunske potrošnje i aktivnosti državnih jedinica razvijeno je proračunsko računovodstvo koje karakterizira veliki stupanj normativizma i specifični zahtjevi izvještavanja. Proračunsko računovodstvo usmjereno je po svojim karakteristikama prvenstveno na eksterno izvještavanje. Pitanje primjene računovodstvene osnove važno je pitanje razvoja i snažnije primjene računovodstva troškova i upravljačkog računovodstva u javnom sektoru. Dugi niz godina primjena modela novčane osnove u javnom sektoru bila je široko rasprostranjena, ali sa sve većom brigom o odgovornosti i održivosti javnog sektora uvodi se model obračunske osnove. Model obračunske osnove omogućava širi obuhvat informacija o načinu na koji države koriste i na što troše javna sredstva, osigurava informacije o upotrebi imovine, o novcu i obvezama. Primjenom instrumentarija upravljačkog računovodstva u javnom sektoru omogućio bi se kvalitetan nadzor uspješnosti. Međutim, današnja iskustva kao i praksa pokazuje nedovoljno korištenje navedenih instrumentarija. Poticaj razvoja upravljačkog računovodstva u javnom sektoru nema dovoljno. Ne postoji sustavni pristup od strane nadležnih državnih tijela, ne postoji integritet menadžmenta, prisutni su neadekvatni zahtjevi, kao i neprikladne dodjele autoriteta i odgovornosti te niske etičke vrijednosti i nedostatak upravljačkih politika. Česte smjene upravljačkih struktura državne uprave narušavaju kontinuitet promjena, pa se započeti procesi zaustavljaju ili mijenjaju smjer bez jasnih argumenata za ili protiv.