Odnos izmišljenih prijatelja, socijalne kompetencije i problema u ponašanju kod djece predškolske i rane školske dobi
| العنوان: | Odnos izmišljenih prijatelja, socijalne kompetencije i problema u ponašanju kod djece predškolske i rane školske dobi |
|---|---|
| المؤلفون: | Rabar, Valentina |
| المساهمون: | Martinac-Dorčić, Tamara, Smojver-Ažić, Sanja, Švegar, Domagoj |
| سنة النشر: | 2017 |
| مصطلحات موضوعية: | imaginary companions, social competence, internalizing and externalizing behavioral problems, izmišljeni prijatelj, socijalna kompetencija, internalizirani i eksternalizirani problemi u ponašanju kod djece |
| الوصف: | U ovom istraživanju ispitivan je odnos fenomena izmišljenih prijatelja, socijalne kompetencije i problema u ponašanju na hrvatskom uzorku djece predškolske i rane školske dobi. Osim toga, cilj istraživanja bio je ispitati učestalost i dob javljanja izmišljenih prijatelja, neke pokazatelje interakcije djece s izmišljenim prijateljima, karakteristike izmišljenih prijatelja te karakteristike djece koja ih stvaraju. U istraživanju je sudjelovalo 283 roditelja djece u dobi od 2 do 10 godina starosti, s područja Istarske županije. Roditelji su, osim davanja podataka o izmišljenim prijateljima djece, procjenjivali socijalnu kompetentnost djeteta te internalizirane i eksternalizirane probleme u ponašanju.Rezultati ukazuju kako je 38.2% djece u uzorku imalo izmišljenog prijatelja, pri čemu je najčešća dob javljanja bila 3. godina života. Izmišljeni prijatelji su se češće javljali kod djevojčica, a u uzorku djece koja su imala izmišljenog prijatelja, većina je djece osmišljavala samo jednog prijatelja. U najviše je slučajeva fenomen bio prisutan nekoliko mjeseci. Za 31.5% djece izmišljeni je prijatelj bio dobi podjednake njihovoj, dok je za 93% dječaka te 53% djevojčica on bio i istoga spola. Dobivene su i spolne razlike u ulogama koje su izmišljeni prijatelji imali. Rezultati istraživanja također pokazuju kako su djeca sa i bez izmišljenih prijatelja podjednako socijalno kompetentna. Roditelji djevojčica procijenili su da njihova djeca imaju više internaliziranih problema nego roditelji dječaka, neovisno o prisustvu izmišljenih prijatelja, a dobiveno je da djevojčice s izmišljenim prijateljima imaju značajno više internaliziranih problema od ostale djece. S druge strane, dječaci su češće od djevojčica imali više eksternaliziranih problema, no nije bilo značajnog efekta izmišljenih prijatelja.Dobiveni rezultati upućuju na postojanje određenih razlika između djece sa i bez izmišljenih prijatelja te na moguće implikacije fenomena izmišljenih prijatelja na pozitivni i negativni razvoj djeteta. This study examined the relationship between imaginary companions phenomena, social competence and behavioral problems on croatian sample of young preschool and school-age children. Also, the goal of the research was to investigate frequency and age of occurrence of imaginary companions, some indicators of interaction between children and their imaginary companions, the characteristics of imaginary companions but also of children who create them. The study included 283 parents of children aged between 2 and 10 years, from the area of Istrian county. Parents provided informations about children's imaginary companions, social competence and internalizing and externalizing behavioral problems.Results indicate that 38.2% of the children in the sample had an imaginary companion, where the most frequent age of occurrence was around 3 years. It was more common for girls to have imaginary companions, and among the children who had an imaginary companion, most of the children were imagining only one companion who was then commonly present for a few months. For 31.5% of children their imaginary companion was the same age, and for 93% of boys and 53% of girls he was the same sex. Analysis also reveals sex differences between roles that imaginary companions played for children. The research also shows equal levels of social competence between children with or withouth imaginary companions. Parents of yong girls reported more internalizing problems than parents young boys, regardless of imaginary companion presence, and the young girls who played with their imaginary companions were more likely to have greater internalizing problems than the rest of the sample. On the other hand, boys had more externalizing problems that girls, but the effect of imaginary companions wasn't significant.The results are pointing to the existence of some differences between children with and withouth imaginary companions, as well as the possible implications of the phenomena on the positive and negative development of the child. |
| وصف الملف: | application/pdf |
| اللغة: | Croatian |
| URL الوصول: | https://explore.openaire.eu/search/publication?articleId=dedup_wf_001::4fbeababed70bfb63ef674a2924e1779 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:186:505534 |
| Rights: | OPEN |
| رقم الانضمام: | edsair.dedup.wf.001..4fbeababed70bfb63ef674a2924e1779 |
| قاعدة البيانات: | OpenAIRE |
| الوصف غير متاح. |