Pozitivna psihologija povezana je s osjećajem sreće koji ima pozitivne posljedice na pojedinca i društvo (Lyubomirsky, 2003). Pozitivne emocije proširuju mogućnosti razmišljanja i zaključivanja te potiču kreativnost (Rheinberg, 2004, prema Rijavec, Miljković i Brdar, 2008). Učenje materinskoga jezika uključuje lingvističke, psihokognitivne, sociokulturne i pedagoško-didaktičke sastavnice. Često se u poučavanju jezika inzistira na lingvističkome (poznavanju teorije jezika), a zanemaruje se komunikacijska komponenta (primjena znanja). Unošenjem elemenata pozitivne psihologije u nastavu jezika očekuju se motiviraniji učenici, kvalitetnije znanje, zadovoljniji učenici, dobra atmosfera u razredu i pozitivan stav prema nastavnome predmetu. Zato će se napraviti istraživanje u tri osnovne škole u Republici Hrvatskoj gdje će se u nastavu jezika unositi elementi pozitivne psihologije te će se promatrati motivacija učenika, njihovo znanje i atmosfera u razredu. Početno stanje usporedit će se sa stanjem dobivenim nakon tjedan dana provođenja programa pozitivne psihologije. Očekuje se da će primjena načela pozitivne psihologije u nastavi jezika pozitivno utjecati na sve elemente nastavnoga procesa te na kvalitetu znanja što potiče promjene u ciljevima i odgojnim zadaćama nastavnoga predmeta – materinskoga (hrvatskoga) jezika.