Nova pojava i uspon privatnih vojnih kompanija (PVK) važan je aspekt posthladnoratovske međunarodne sigurnosne okoline. Kao zakonito utemeljene kompanije PVK upošljavaju civilno osoblje i upravljaju njime, imaju moderni korporativni poslovni organizacijski oblik te pružaju širok spektar vojnih usluga (borbenih, savjetničkih, potpornih) mnoštvu različitih državnih i ne-državnih klijenata. U radu se iznose rezultati dvaju anketnih istraživanja stajališta o mogućim aktivnostima PVK u Hrvatskoj, provedenih tijekom 2008. – prvo je provedeno na reprezentativnom nacionalnom uzorku hrvatske javnosti (N=3420), a drugo na reprezentativnom uzorku časnika OS RH (N=596). Također, razmatraju se obilježja i tipologije PVK te čimbenici koji su stvorili potražnju za uspostavom privatiziranog vojnog sektora, kao i niz dilema i posljedica koje proistječu iz djelovanja PVK: a) pitanje tradicionalne uloge nacija-država kao ekskluzivnih pružatelja vojne sigurnosti te njihove sposobnosti monopoliziranja sredstava nasilja (hipoteza o eroziji suvereniteta) ; b) pitanja legalnosti, legitimnosti i odgovornosti PVK (normativna regulacija i samo-regulacija, međunarodna pravna rješenja ; etički, moralni i poslovni/ekonomski aspekti djelovanja) ; c) utjecaj djelovanja PVK na civilno-vojne odnose u različitim sociopolitičkim kontekstima.