Frazemske strukture uvelike obogaćuju i govoreni i pisani jezik pojedinca te se s njima djeca susreću već u ranoj, odnosno predškolskoj dobi kada ih, imitirajući govor odraslih u vrlo jednostavnim strukturama, upotrebljavaju i u svom aktivnom govoru. No, primijećeno je kako učenici osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, a često i studenti ne razumiju značenje frazeme te ih vrlo rijetko upotrebljavaju u svom aktivnom govoru. Navedena se pojava može povezati i sa sve lošijim čitalačkim navikama i manjkom čitanja u osnovnoj i srednjoj školi te posljedično i siromašnijim rječnikom. Upravo zato provedena su dva paralelna istraživanja. Prvo je obuhvatilo diskursnu analizu sadržaja udžbenika i čitanki za Hrvatski jezik u osnovnoj i srednjoj školi te lektirnih naslova kako bi se utvrdilo s kojim se frazemima učenici susreću čitanjem u predmetu Hrvatski jezik. Na temelju analize napravljen je Test poznavanja frazema te je proveden s učenicima četvrtog, šestog i osmog razreda osnovne škole, te drugog i trećeg razreda srednje škole. Analizom dobivenih rezultata pokazat će se koji su frazemi najfrekventniji u udžbenicima te koji su frazemi učenicima i studentima u svome značenju najpoznatiji, a koji najmanje poznati. Očekuje se da će učenici i studenti pokazati razvojne razlike s obzirom na dob, no isto tako da će prepoznavanje izdvojenih frazema biti značajno uspješnije nego aktivna uporaba frazema u pisanome jeziku.