Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada, odnosa ropstva ili odstranjivanja organa predstavlja sa jednu od najtežih deprivacija ljudskih prava. Istraživanja o trgovini ljudima provedena posljednjih godina pokazuju da su države regije od zemalja tranzita sve više postale zemlje destinacije i zemlje porijekla žrtava trgovine ljudima. Stoga se u sklopu priprema za pridruživanje euro-atlanskim integracijama postavlja zadatak iznalaženja najefikasnijih mjera prevencije trgovine ljudima na nacionalnoj i regionalnoj razini. Budući da se žrtve trgovine ljudima najčešće regrutiraju kroz obmanjujuće i lažne ponude posla, članak obrađuje problematiku takvog regrutiranja, zastupa stav da se trgovina ljudima može uspješnije suzbiti kroz bolji nazor rada privatnih agencija ili privatnih agenata za zapošljavanje i srodnih agencija koje posreduju pri zapošljavanju u inozemstvu (kao što su modne agencije, turističke agencije, agencije za poslove čuvanja djece, itd.) i predlaže da se uspostavi sustavni nadzor nad uslugama posredovanja pri zapošljavanju u inozemstvu. Zavodi za zapošljavanje, inspektorati rada i konzularna predstavništva bi u suradnji s policijom mogli značajno doprinijeti uspješnijem prekidanja lanaca trgovine ljudima.