| الوصف: |
Uvod. Distocija fetalnih ramena je nepredvidiva opstetrička komplikacija. Incidencija joj je 0, 58 % do 0, 70 % svih porođaja. Povezana je s brojim ozljedama majke i ploda. Više od 50 % distocija ramena nema rizičnih čimbenika. Rezultati. Od siječnja 2011. do kolovoza 2022. godine u KB Merkur bilo je 20834 porođaja, od toga 3936 carskih rezova (18, 89 %). Imali smo ukupno 58 (0, 27 %) distocija ramena. Medijan gestacijske dobi rodilja bio je 40 tjedana. Učestalost u prvorodilja bila je 41, 3 %, u drugorodilja 37, 9 %, u višerodilja 20, 6 %. Dvadeset rodilja (34, 47 %) imalo je gestacijski dijabetes. Deset porođaja (17, 24 %) završeno je vakuum ekstrakcijom. Srednja težina plodova iznosila je 3985 grama (najmanja 3180 g ; najveća 4750 g) sa srednjom Apgar ocjenom 7, 3 u prvoj minuti (najmanja 6 ; najveća 9) i 8, 9 Apgar ocjenom u petoj minuti (najmanja 8 ; najveća 10). Preostalih 48 porođaja završeno je vaginalno sa srednjom težinom ploda od 3999 grama (najmanja 3170 g ; najveća 5120 g), sa srednjom Apgar ocjenom u prvoj minuti 7, 75 (najmanja 5 ; najveća 10) i 9 Apgar ocjenom u petoj minuti (najmanja 7 ; najveća 10). Trideset i devet slučajeva distocija (67, 24 %) porođeno je primjenom dva vanjska hvata (McRobetsov i Resnikov hvat). U 26 (44, 83 %) novorođenčadi nisu utvrđene ozljede. U 14 ih je postavljena sumnja na ozljedu brahijalnog pleksusa uz smanjenu abdukciju ručice i održan GRASP. U 12 novorođenčadi postavljena je sumnja na frakturu klavikule. Devetnaest slučajeva distocija (32, 76 %) riješeno je kombinacijom vanjskih i unutarnjih hvatova. U tri slučaja nakon neuspješnog porođaja stražnje ručice uspjeli smo osloboditi rame hvatom po Woodu, kod ploda mase 4570 grama, uz oštećenje brahijalnog pleksusa i prijelom klavikule jedne ruke te prijelom humerusa druge ruke te kod novorođenčeta mase 4520 g i duljine 55 cm prijelomom humerusa. Treći plod mase 4020 grama, oslobođen hvatovima po Rubinu i Barnum Schwatzu, imao je smrtni ishod. Dijastaza simfize majke od 38 mm uočena je u jednom slučaju, zbrinuta je kirurški. Zaključak. Učestalost zastoja ramena u našoj Klinici bila je nešto niža u odnosu na literaturne podatke. Tendenciju porasta pojavnosti tijekom godina praćenja pripisujemo povećanju svijesti ginekologa o ovom nepredvidivom opstetričkom problemu i boljem bilježenju. Potrebno je provoditi stalnu edukaciju o rizičnim čimbenicima i uvježbavanje osoblja o postupcima i načinima rješavanja distocije ramena. |