U zadnjih 20 g. endoskopski ultrazvuk (EUZ) nametnuo se kao vrlo pouzdana metoda u dijagnostici bolesti probavnog sustava. Ovom metodom moguće je s vrlo velikom preciznošću analizirati promjene u stijenci probavne cijevi, gušterači i bilijarnom sustavu. Također, postižu se izvrsni rezultati u procjeni lokoregionalne proširenosti ("staging") malignih bolesti. Osnovna ograničenja za ovu metodu stvara njezina relativno nedovoljna zastupljenost i složenost izvođenja, zbog čega je potrbna ustrajna predanost endosonografičara treningu i znanstveno-stručnoj evaluaciji dobivenih rezultata. Komplikacije su rijetke te brojem ne prelaze komplikacije ostalih endoskopskih tehnika. Uvođenjem novih hardverskih rješenja i softverskih programa kompjutorizirana tomografija (CT) (što se primarno odnosi na "multislice" CT (MS-CT))znatno se približila EUZ - u u dijagnostičkoj točnosti kod spomenutih indikacija, a inače ga nadmašuje u detekciji metastaza malignih tumora. Primjenom tehnika 3-D rekonstrukcije ova metoda počinje ulaziti i u sferu klasične endoskopije, što je vidljivo na primjerima virtualne gastroskopije i kolonoskopije. Pretraga je neinvazivna i stoga prihvatljiva bolesniku. Sve to čini ju vrlo popularnom i više zastupljenom od EUZ-a. Iako je očito da u dijagnostičkom smislu postoji trend približavanja endosonografije i kompjutorizirane tomografiije, endosonografija ostaje u prednosti glede evaluacije promjena u stijenci probavne cijevi (uključivo početnih stadija karcinoma) te otkrivanju kamenaca u bilijarnom sustavu i malih tumora pankreasa. Nadalje, EUZ ostaje nezamjenjiv u terapijskim indikaciijama. Iskustva s dijagnostičkim citopunkcijama, terapijskim punkcijama i drenažama cista i apscesa, neurolizom celijačnog pleksusa, kreiranjem digestivnih anastomoza potvrđuju mjesto ove metode u skupini minimalno invazivnih postupaka kojima se smanjuje potreba za kirurškom intervencijom, trauma bolesnika i troškovi liječenja.