U radu se monografski istražuje franjevački samostan i crkva sv. Petra apostola u Cerniku nastala u baroknom razdoblju nakon odlaska Osmanlija iz Slavonije. Franjevački samostan građen je od 1728. godine do 1768. godine, a crkva sv. Petra apostola nastala je između 1736. godine i 1744. godine. Arhitektonskim oblikovanjem, tlocrtno-prostornom organizacijom i dekorativnim elementima franjevački samostan uklapa se u tipičnu franjevačku samostansku gradnju. Samostansku crkvu odlikuje jednobrodni, dvoranski prostor dubokog svetišta i križnih svodnih polja. U kontekstu barokne sakralne arhitekture kontinentalne Hrvatske cernička crkva ističe se po raščlambi bočnih zidova plitkim bočnim kapelama između zidanih polustupaca i kulisnim pročeljem na kojem je zapažen portal borrominijevskih formi te trolisno razgibana atika. Barokna cernička oprema nastala je u zadnjoj fazi gradnje crkve, oko sredine XVIII. stoljeća. Nekadašnji glavni oltar, propovjedaonica i dva bočna oltara utvrđeno su donacija zagrebačkog biskupa Jurja Branjuga i djelo su njegove drvorezbarske radionice. Kvalitetom se ističu skulpture ugarskih svetaca s glavnog oltara, bočni oltari sv. Franje i sv. Križa i skulpture pročelja. Oltarne pale zapažene su kvalitete, ali nepoznatih majstora nastale u istom periodu kada i drveni oltari. Barokna altaristika povezuje se s umjetnicima koji su djelovali na području Zagrebačke biskupije pod utjecajem koruških i štajerskih radionica.