التفاصيل البيبلوغرافية
| العنوان: |
ROBERT FLUDD (1574-1637) -- A MUSICAL CHARLATAN? A CONTEXTUAL STUDY OF HIS TEMPLE OF MUSIC (1617-18). |
| Alternate Title: |
ROBERT FLUDD (1574-1637) -- GLAZBENI ŠARLATAN? KONTEKSTUALNO ISTRAŽIVANJE NJEGOVA DJELA TEMPLE OF MUSIC (1617-18). |
| المؤلفون: |
HAUGE, PETER1 ph@kb.dk |
| المصدر: |
International Review of the Aesthetics & Sociology of Music. 2008, Vol. 39 Issue 1, p3-29. 27p. 5 Diagrams. |
| مصطلحات موضوعية: |
*SEVENTEENTH century, *PHILOSOPHERS, *MUSICAL composition, *DOUBLE bass, *HARMONY in music, *MUSIC |
| مصطلحات جغرافية: |
ENGLAND |
| People: |
FLUDD, Robert, 1574-1637 |
| Abstract (English): |
Robert Fludd's Utriusque cosmi.., historia (Oppenheim, 1617-18) containing De templo musicae, which deals with music theory, practice and organology, has been dismissed by most musicologists as conservative, heavily relying on medieval theory. Studying the treatise from a contemporary seventeenth-century point of view, it is clear that though he relies -- as do other English theorists (Morley (1597), Ravenscroft (1614) --on English medieval treatises, he at the same time explains ideas and concepts that are highly original: he argues in favour of the bass-derived method of composing -- an approach which was supported by Campion and Coprario. Fludd also relied on some of the most popular treatises of the period: he copied verbatim from Beurhusius (1580), was presumably inspired by Amat (1596) and also Ficino, Agrippa and Cardano. It is argued that, for Fludd, the basic elements of music are melody (Apollo) and rhythm (Saturn) and hence music is merely an expression of relationships between numbers and proportions. Fludd's section on instruments is clearly addressing an English audience, describing the instruments popular at the time. The Temple of Music ends with a detailed description of a new invention: a mechanical psaltery which, hidden behind a wall or curtain, would surprise dinner guests with delightful music such as pavans and galliards. Fludd should probably be placed among members of the rising class of natural philosophers. In the second half of the seventeenth-century, natural philosophers and intellectuals of the Royal Society of London sought to understand music's acoustics and temperament, simplifying music, the science, into basic principles easy to comprehend and learn by the musical amateur of the day. [ABSTRACT FROM AUTHOR] |
| Abstract (Croatian): |
Različite tekstove Roberta Fludda na teme kao što su medicina, geomancija, univerzalna harmonija i umjetnost pamćenja detaljno su proučili povjesničari znanosti i filozofije. Međutim, Fludd nije pisao samo o harmoniji makrokozmosa i mikrokozmosa -- za što su ga žestoko osuđivali Marin Mersenne i Johannes Kepler -- nego i o glazbenoj teoriji i praksi. God. 1617-18. objavio je svoje kratko djelo Utriusque cosmi majoris scilicet et minoris metaphysica, physica atque technica historia (Metafizička, fizikalna i tehnička povijest obaju svjetova, velikog i malog), koje sadrži i rasprave o raznim slobodnim umjetnostima, među kojima je i Temple of Music (Hram glazbe). Uvodna ilustracija za ovu raspravu bila je često reproducirana, iako bez objašnjenja njezinih pojedinosti i 'ekscentričnih sprava'. Velika većina onih muzikologa koji su proučavali ovu raspravu zaključuju da je za svoje vrijeme konzervativna, jer ne donosi nikakve nove ideje ni pristupe i prepuna je brojevnog simbolizma. Osim toga, to što je napisana na latinskome značilo je da će djelo biti nedostupno glazbenim amaterima (valja također držati na umu da se Fludda danas općenito drži hermetičkim filozofom zainteresiranim za tamne i skrivene misterije, te da ga se često opisuje kao šarlatana). Međutim, proučavajući Fluddov Temple of Music u kontekstu 17. stoljeća i uspoređujući ga s drugim glazbenim raspravama i filozofskim djelima, otkriveno je da je taj kontroverzni filozof ipak imao reći nešto nova o glazbenoj teoriji i praksi: Fludd je naglašavao važnost basa kao temelja koji određuje intervale što se rabe u tvorbi gornjih dionica. Suprotno od renesansne teorije, prema kojoj je tenor najvažnija dionica po kojoj valja prosuđivati druge upotrijebljene dionice, Fludd tu ulogu povjerava basu. Posljedično, valja ponovno definirati kadencu. Nakon što je bila sklop kontrapunktskih formula (napredujući od nesavršene k savršenoj konsonanci), kadencu se sada definira kao skok za kvartu/kvintu u basu. Iz Fluddovih tvrdnji moguće je odrediti da je svoj Temple of Music napisao negdje između 1596. i 1610. Iz toga slijedi da je njegova ideja o basu datirana ranije od bolje poznatih rasprava Campiona (oko 1613) i Copraria (oko 1610-14). To što je Fludd istodobno odlučio objasniti srednjovjekovnu teoriju prolatia vjerojatno valja zahvaliti činjenici da je glazbu shvaćao gotovo kao brojevni izraz: melodija, tj. intervali, je odnos među brojevima, a ritam je odnos raznih vremenskih mjera. Osim komponiranja Fludd se bavi i čitanjem glazbe (solmizacija, heksakordi), monokordom i najpopularnijim glazbenim instrumentima u Engleskoj (npr. lutnjom, bandorom, citrom, violom da gamba), objašnjavajući nekoliko aspekata miješanog sastava (mixed consort). Temple of Music završava detaljnim opisom novoga izuma: mehaničkim psalterijem opremljenim plektrumima i prigušnicama slično čembalu. Izum treba biti skriven iza zida ili zavjese, a kada se svira nježna glazba poput pavana i galliarda trebao bi iznenaditi goste na večeri. Zaključujemo da je Fludd uistinu konzervativan kada objašnjava teoriju prolatia (kao što to čine i Morley 1597. i Ravenscroft 1614), ali i da je vrlo originalan u svojem pristupu funkciji basa.… [ABSTRACT FROM AUTHOR] |
| قاعدة البيانات: |
Academic Search Index |